U papirnoj industriji celulozna vlakanca su glavna sirovina za proizvodnju papira, koja se u posljednjih nekoliko godina pokazuje kao jedna od najbrže rastućih industrija. Drvo je i dalje najkorištenija sirovina za proizvodnju papira i celuloze u svijetu, ali zbog neracionalne dugogodišnje eksploatacije tog prirodnog bogatstva, njegova dostupnost za primjenu u papirnoj industriji se drastično smanjila. S obzirom da je smanjenjem šumskih površina dostupne drvne sirovine sve manje, a porast uporabe papira i papirnih proizvoda u skladu s povećanjem stanovništva i životnog standarda sve veći za papirnu industriju je od ključne važnosti pronalazak drugih izvora primarnih celuloznih vlakanaca. Istraživanja u ovom projektnom prijedlogu biti će usmjerena na procjenu mogućnosti korištenja ne-drvnih vlakanaca slame žitarica hrvatskog podneblja (pšenice, ječma i pšenoraži) u izradi inovativnih papirnatih tiskovnih podloga te njihova uporabljivost za novi grafički proizvod. Slama raznih tipova žitarica kao alternativa drvnoj sirovini logično se nameće jer je po prinosu u svijetu količinski odmah iza drvne sirovine, jeftin je i godišnje obnovljiv izvor vlakanaca.
S obzirom da je problematika nedostatka drvne sirovine i potrebe za novim izvorima vlakanaca aktualna načinit će se laboratorijski papiri s različitim udjelima primarnih ne-drvnih vlakanaca, koji će se otisnuti najzastupljenijim tehnikama tiska u cilju procjene njihove upotrebljivosti za određeni grafički proizvod. Fizikalno-kemijska svojstva boje ovisna su o različitim tehnikama tiska (ofsetni, fleksografski, digitalni tisak te bakrotisak i sitotisak) kako bi se postigla kvalitetna reprodukcija višebojne slike i teksta. Miješanjem triju boja suptraktivne sinteze (cijan, magente i žute) u određenim odnosima, u grafičkoj reprodukciji, može se dobiti refleksija svjetlosti skoro cijelog dijela vidljivog spektra. Raspon refleksije svjetlosti postiže se rasterskim miješanjem boja suptraktivne sinteze. Zbog «neidealne» refleksije svjetlosti boja s tiskovne površine uključuje se crno bojilo, koje povećava raspon refleksije svjetlosti. Dakle navedene tehnike tiska koriste drugačije boje prema viskoznosti, konzistenciji, ljepljivosti i koheziji stoga je potrebno ispitati i evaluirati prihvaćanje boje na načinjene laboratorijske papire kao i prihvaćanje boje na prethodno otisnutu boju.
Mogućnost otiskivanja i uporabljivost papira s ne-drvnim vlakancima promatrat će se na laboratorijskim papirima nanošenjem najzastupljenijih konvencionalnih i modernih boja, koje se suše djelovanjem ultraljubičastog zračenja (UV boje).
Temeljem kvalitativnih parametara: penetracije i migracije tiskovne boje unutar laboratorijskih papira, zrnatosti i nejednoličnosti reprodukcije punih tonova, kvalitete reprodukcije tona cijan, magente, žute i crne boje (L*a*b* vrijednosti) u usporedbi s ISO standardima i Pantone standardiziranim katalogom boja, te prihvaćanja boje na prethodnu otisnutu boju i ukupne količine boje na tiskovnoj podlozi definirati će se mogućnost otiskivanja na laboratorijski načinjenim uzorcima papira s ne-drvnim vlakancima. Dok će se upotrebljivost tih otiska za ambalažu ili publikacije definirati na temelju stabilnosti na kemijske agense, pritisak, temperaturu, vlagu i UV zračenje. Ostvarivanjem ovog projektnog prijedloga stvoriti će se novi grafički proizvod, koji će unaprijediti područje grafičke tehnologije pametnim iskorištenjem obnovljivih resursa. Ovaj pristup pomoći će sprečavanju iskorištavanja ograničenih prirodnih resursa i uništenja okoliša, te osigurati učinkovitije iskorištavanje obnovljivih resursa.